Svako ima neku tajnu. I on je ima. I ja je imam. Njegova tajna je i moja tajna. Skrivena u nama duboko. Rijetko kad o njoj pričamo. Ali ona je tu sa nama. U svakom trenutku. Navikli smo se na nju. Godinama živimo sa njom i strahom da neko ne sazna, da je neko ne otkrije. Povezala nas je na način koji ni sama sebi ne mogu da objasnim.
Saznajem za njegovu pozitivnost osjetila sam neku vrstu nevjerice, tuge, straha. Živjela sam kao u nekom bunilu. Bilo je mnogo neprespavanih noći, suza, pritajenih jecaja. Postavljala sam sebi bezbroj puta ista pitanja šta sada, kako, kuda? Sve je to sada iza nas. Izborila sam se sa tim. Probudila sam se. Sebi postavila cilj. Moj cilj je bio dati podršku voljenoj osobi. I uspjela sam u tome. Znam po njegovom osmjehu, načinu na koji me gleda… Uspjela sam, uspjeli smo zajedno. I ta tajna koja nas povezuje samo je naša tajna i zauvjek će tako biti.
