Institucionalna podrška podrazumijeva podršku pacijenata od strane institucija koje se bave ovom problematikom. Važno je imati obezbijeđenu dijagnostiku i liječenje, neophodno je imati zakone kojima se reguliše i stigma i diskriminacija. Potrebno je imati senzitivisane radnike u Prosvjeti, Centrima za socijalni rad,u pravosuđu, zaštitinike prava pacijenata, jasne smjernice za prijavljivanje diskriminacije i sli. U Crnoj Gori je u oblasti zdravstva usvojen Program za borbu protiv HIV/AIDS za period od 2021 do 2023. godine .

Ovaj program obuhvata medicinske, javnozdravstvene, edukativne i mjere društvene zajednice, uzimajući u obzir obrazovna, etička i pravna načela, socijalne i ekonomske faktore, važnost saradnje različitih partnera, kako bi se uspostavilo koordinisano sinergijsko učestvovanje svih segmenata društva u suzbijanju, sprječavanju, dijagnostici i liječenju HIV/AIDS-a. Uspješan program iziskuje prvenstveno kontinuiran i sistemski rad u okvirima zdravstvenog sistema, multidisciplinarni pristup i uključivanje civilnog društva. Veliki dio mjera prevencije HIV/AIDS-a zasnovan je na zdravstvenoj edukaciji opšte populacije, kao i populacija u povećanom riziku za dobijanje HIV infekcije, u nastojanju da se utiče na promjenu rizičnog ponašanja. Promjena ponašanja, kao dio preventivnih mjera, neophodna je za smanjenje rizika širenja HIV/AIDS-a. S obzirom da je Crna Gora zemlja sa niskom stopom infekcije HIV-om među opštom populacijom, preventivne mjere se prvenstveno odnose na promociju i usvajanje protektivnog ponašanja medju ključnim populacijskim grupama kao što su: MSM (muškarci koji imaju seksualne odnose sa muškarcima), seksualni radnici/ce (SR) i osobe koje injekcionim putem koriste droge (IKD). Dio mjera odnosi se na smanjenje rizika i štete u populacijskim grupama kao što su zatvorenici, koje su izložene povećanom riziku u uslovima u kojima borave i žive. Neke od preventivnih aktivnosti koje su predviđene nacionalnim planom odnose se i na pomorce koji su zbog prirode svog profesionalnog opredeljenja izloženi povećanom riziku od HIV infekcija, kao i populacija Roma i Egipćana (RE) koja je usljed izražene socijalne isključenosti višestruko osjetljiva na HIV infekciju. Programom je obuhvaćeno i učešće zdravstvenih ustanova u prevenciji infekcije jačanjem mjera dobrovoljnog i povjerljivog savjetovanja i testiranja na HIV. Ova vrsta savjetovanja sa testiranjem je naučno dokazana, efikasna, i dovodi do promjene rizičnog ponašanja i utiče na tok epidemije HIV-a.

Jačanjem zdrastvenog sistema u oblasti dijagnostike i liječenja HIV/AIDS-a omogućava se rano otkrivanje bolesti, bolji kvalitet života za osobe koje žive sa HIV-om, njihovih porodica i partnera/ki, i istovremeno utiče na smanjenje troškova zdravstvene zaštite u oblasti tretmana i njege pacijenata sa HIV/AIDS-om.

Programom je predviđeno i jačanje nadzora nad HIV infekcijom, što podrazumijeva kvalitetnije prikupljanje podataka za monitoring i evaluaciju sveukupnog nacionalnog odgovora na HIV. Od velikog značaja je i poštovanje i promocija ljudskih prava osoba koje žive s HIV-om i ključnih populacijskih grupa. Ove populacije imaju pravo na privatnost, normalno školovanje, liječenje, rad, stanovanje i nediskriminšući odnos u svim sferama života. Javnost treba upoznati sa značajem ustaljenih predrasuda, neznanja i sprječavanja diskriminacije u suzbijanju HIV/AIDS-a. Posebna je odgovornost svih radnika u javnim službama, posebno u zdravstvenim, vaspitno-obrazovnim i ustanovama socijalne zaštite na području uklanjanja predrasuda i suzbijanja straha prema osobama koje žive s HIV-om. Javnozdravstvene mjere u pogledu prevencije i liječenja, sporta, zaposlenja, obrazovanja, socijalne brige, stanovanja i drugih društvenih aktivnosti moraju se zasnivatii na naučnim saznanjima o prenošenju HIV-a, a ne na pretpostavkama, spekulacijama i strahu. Pravni osnov za promovisanje, jačanje i unaprjeđenje prava na zdravstvenu zaštitu sadržan u Ustavu Crne Gore je dalje operacionalizovan kroz posebne zakone. Program za borbu protiv HIV/ AIDS- a se naslanja i usklađen je sa odredbama važećih zakona u Crnoj Gori. Crna Gora je shodno Ustavu definisana kao građanska, demokratska, ekološka i država socijalne pravde, zasnovana na vladavini prava. Crnogorski građanin/ka po ustavu ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu koje je jednako za sve građane/ke. Takođe, građani/ke uživaju pravo na zaštitu podataka o ličnosti i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života. Zabranjena je svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po bilo kom osnovu, uključujući i zdravstveno stanje.

Zakon o zdravstvenoj zaštiti reguliše očuvanje, zaštitu i unapređenje zdravlja građana Crne Gore i poboljšanje zdravstvenog stanja stanovništva, poboljšanje kvaliteta života u vezi sa zdravljem, obezbjeđenje dostupnosti zdravstvene zaštite pod jednakim uslovima svim građanima Crne Gore, te posebnu brigu za zdravstveno i socijalno osjetljive i ugrožene kategorije stanovništva. Zakon o zdravstvenom osiguranju reguliše obezbjeđivanja obaveznog zdravstvenog osiguranja, stabilno finansiranje zdravstvene zaštite, usklađivanje zdravstvene potrošnje sa realnim materijalnim mogućnostima i uvođenje dobrovoljnog zdravstvenog osiguranja.

Zakon o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti utvrđuje zarazne bolesti koje ugrožavaju zdravlje stanovništva Crne Gore, kao i infekcije koje nastaju kao posljedica obavljanja zdravstvene djelatnosti; mjere za njihovo sprečavanje i suzbijanje; nadležne subjekte za njihovo sprovođenje; način obezbjeđivanja sredstava za njihovo sprovođenje, kao i vršenje nadzora nad izvršavanjem ovog zakona.

Zakon o ljekovima predviđa uslove za proizvodnju i promet ljekova za humanu upotrebu i upotrebu u veterinarstvu, mjere za obezbjeđivanje kvaliteta, bezbjednosti i efikasnosti lijekova, kao i nadležnost organa uprave za ljekove i medicinska sredstva i drugih državnih organa u ovoj oblasti. Zakon o obezbjeđivanju krvi utvrđuje uslove i standarde kvaliteta, bezbjednosti i nadzora u prikupljanju, testiranju, preradi, čuvanju, distribuciji, izdavanju i upotrebi ljudske krvi i komponenti krvi.

Zakon o pravima pacijenata predviđa da svako lice, bolesno ili zdravo, koje u zdravstvenoj ustanovi zatraži ili kome se pruža zdravstvena usluga u cilju očuvanja i unapređenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja i zdravstvene njege i rehabilitacije, ima pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu u skladu sa njegovim zdravstvenim stanjem, opšteprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, uz pravo na ublažavanje patnje i bola u svakoj fazi bolesti i stanja, na svim nivoima zdravstvene zaštite. Zakon o zbirkama podataka iz oblasti zdravstva reguliše vrste, sadržaj i način vođenja zbirki podataka u oblasti zdravstva kao elemenata jedinstvene zdravstvene statistike, kao i način prikupljanja, obrade, korišćenja, zaštite i čuvanja podataka iz zbirki. Zakon o zdravstvenoj inspekciji uređuje vršenje inspekcijskog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa u oblasti zdravstvene zaštite, kao i nad sprovođenjem propisanih mjera zdravstvene zaštite. Za izradu Programa polazna osnova je i Ekspoze predsjednika Vlade Crne Gore, u kome je poseban fokus stavljen na zdravstvo posvećeno pacijentu i usmjereno na borbu sa svim zdravstvenim izazovima, mjere socijalne zaštite i zaštitu ranjivih kategorija stanovništva. Programom rada Vlade Crne Gore za 2021. godinu predviđena je izrada Programa za borbu protiv HIV/AIDS za period 2021 – 2023. godine, koji će predstavlati sveobuhvatan pristup i odgovor u stvaranju bezbjednog i podržavajućeg okruženja, prevenciji HIV - a među osobama u povećanom riziku, ustanovama i opštom populacijom, i obezbjeđivanje pristupačnog i ravnomjernog liječenja, njege i pomoći za sve osobe koje žive sa HIV / AIDS –om.

Dalje, korišćene su i preporuke iz dokumenta „Nacionalna strategija održivog razvoja (NSOR 2030)“1 , vezane za ostvarivanje Cilja 3: „Obezbijediti zdrave živote i promovisati dobrobit za sve ljude u svim uzrastima“ moguće je ostvariti unapređenjem zdravlja građana svih uzrasta i smanjenje nejednakosti u zdravlju realizacijom sljedećih prioritetnih mjera:  Unapređenjem zdravstvene zaštite majki i novorođenčadi, kao i ostalih osjetljivih i ugroženih grupa stanovništva – SDG 3 (3.1, 3.2 i 3.7);  Stavljanjem većeg fokusa na promociju zdravog života, prevenciju i kontrolu bolesti – SDG 3 (3.4, 3.5 i 3.6);  Unapređenjem efikasnosti zdravstvenog sistema i kvaliteta zdravstvene zaštite – SDG 3 (3.8 i 3.c).

Posebna pažnja prilikom planiranja Programa za borbu protiv za HIV/AIDS se odnosila na cilj SDG 3. i podmjeru 1.2.2.12: „ Smanjiti prevalenciju zaraznih bolesti, posebno HIV-a i tuberkuloze“. Od sektorskih strateških dokumenata iz oblasti zdravlja, korišćena je Strategija za unapređenje kvaliteta života LGBTIQ osoba u Crnoj Gori od 2019. do 2023. godine,sa svrhom i ciljevima otklanjanja svake neposredne i posredne diskriminacije po osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, smanjivanja homofobije i transfobije u crnogorskom društvu, te stalnog unapređivanja društvenog prihvatanja LGBTIQ osoba, i poboljšanja svih uslova i kvaliteta života LGBTIQ osoba u Crnoj Gori sa fokusom na kvalitetnu zdravstvenu zaštitu.

Program za borbu protiv HIV/AIDS-a se, pored navedenih krovnih i sektorskih strateških dokumenata i zakonske regulative, oslanja i na brojne vodiče, protokole i pravilnike koji su usvojeni od strane Ministarstva zdravlja.

U izradi Programa za borbu protiv HIV/AIDS-a, za definisanje ciljeva i indikatora vodilo se računa o usklađivanju sa ciljevima, preporukama i indikatorima zvaničnih zdravstvenih međunarodnih institucija (Svjetska zdravstvena organizacija - SZO, UNAIDS, zdravstveni sektor Evropske Komisije). Program se takođe naslanja na veliki broj potpisanih i ratifikovanih deklaracija o posvećenosti borbi protiv HIV/AIDS-a. UN Ciljevi održivog razvoja (SDG) iz 2015. godine uključuju cilj 3: „Osigurati zdrav život i promocija blagostanja svih u svim uzrasnim grupama", i u skladu sa njim posebne zdravstvene podciljeve da se do 2030. godine, među ostalim bolestima, zaustavi epidemija AIDS-a i tuberkuloze, kao i borba protiv hepatitisa i drugih zaraznih bolesti. Sve države članice EU-a potpisnice su predloženih obaveza.

Države članice EU postigle su dogovor o daljim obavezama sadržanim u Političkoj deklaraciji UN-a iz 2016. godine o ubrzanom putu borbe protiv HIV-a i eliminisanja epidemije AIDS-a do 2030. godine, koja postavlja nekoliko dodatnih konkretnih ciljeva za mjerenje napretka, uključujući smanjenja broja novih infekcija među mladima i odraslima (u dobi od 15 i više godina). Deklaracija takođe uključuje obaveze smanjenja visokih stopa koinfekcija HIVom, tuberkulozom (TB-om) i virusnim hepatitisom, prepoznajući njihov značaj u uzrocima lošeg zdravlja i smrtnosti. UNAIDS strategija za period 2016- 2021. godine, koja je proizašla iz ove deklaracije čiji su potpisnici zemlje EU/EEA3 , ima za cilj da 90% osoba zna svoj HIV status, te da je isti procenat tih osoba na terapiji, te da isti procenat osoba ima suprimiran broj virusnih kopija. Cilj strategije UNAIDS-a je i da 90% pripradnika ključnih populacija ima pristup preventivnim uslugama i programima, kao i dostizanje nepostojanja infekcija među novorođenom djecom.

Program se u velikom obimu naslanja i na „Akcioni plan za odgovor zdravstvenog sektora na HIV u Evropskoj regiji SZO“, koji predstavlja nastavak započetog rada i naučenih lekcija iz Evropskog akcionog plana za HIV/AIDS za period 2012 - 2015.godine. Ovaj Akcioni plan promoviše javnozdravstveni pristup kao sveobuhvatnu kombinaciju prevencije HIV-a, pristupa testiranju na HIV i pružanje liječenja svim ljudima koji žive s HIV-om, uključujući djecu, adolescente, odrasle, trudnice i dojilje i osobe s koinfekcijama. Plan usmjerava države članice kako bi osigurale sprovođenje osnovnog paketa usluga za prevenciju HIV-a, pristupačne i primjerene nacionalnom kontekstu, s posebnim naglaskom na ključne populacije. Plan je izrađen prema smjernicama 23. sjednice Stalnog komiteta Regionalnog odbora SZO za Evropu, i odobren na 66. zasijedanju Evropskog regionalnog odbora SZO, zajedno s rezolucijom Regionalnog odbora EUR/RC66/R94 . Program se takođe oslanja i na saradnju EU i GFATM koja je nastala kao rezultat pomoći zemljama u održivosti tranzicije. Ova politika održivosti tranzicije i sufinansiranja GFATM je u toku i EU će svojom prisutnošću u odboru GFATM osigurati da se ova politika uspješno sprovodi do kraja obezbijeđene održivosti .