O hepatitisima - Montenegro HIV Foundation

HEPATITISI

O hepatitisima.

O hepatitisima

Virusni hepatitis je upalna bolest jetre uzrokovana hepatotropnim virusima tj. Virusima koji imaju poseban afinitet prema jetrenom tkivu. Danas je poznato najmanje pet takvih virusa, a još ih je nekoliko u fazi ispitivanja. Virusni hepatitis je sindrom kojeg mogu uzrokovati različiti uzročnici. Mnogi virusi u okviru infekcije mogu zahvatiti i tkivo jetre (citomegalovirus, Epstein-Barr virus, Coxackie B virus, virus varicellae – zoster, herpes simplex virus, adenovirus i drugi), no uobičajeno je da se ovaj naziv koristi za one bolesti kojima se osnovni proces odvija u jetri. Poznato je 5 različitih virusa koji uzrokuju virusni hepatitis – virusi A, B, C, D i E. Više od 95% akutnih virusnih hepatitisa uzrokovano je hepatitisom A, B ili C.

Hepatitis A

Hepatitis A je akutna upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A. prenosi se fekalno-oralnim putem te se često naziva i „bolešću prljavih ruku”. Nakon preboljele bolesti osoba se potpuno oporavlja i postaje trajno imuna.
Hepatitis A pojavljuje se u svim dijelovima svijeta, ali se uz povremene epidemije češće javlja u slabije razvijenim i nerazvijenim zemljama svijeta (zemlje Afrike, Bliski i Daleki Istok, Južna i Srednja Amerika).

KAKO SE PRENOSI?

Osnovni put prenosa je feko-oralni (bolest „prljavih ruku”). Najčešće se pojavljuje u dječjoj dobi. U razvijenim se zemljama zbog boljih socio-ekonomskih uslova javlja sve rjeđe i u kasnijoj životnoj dobi. Može se prenijeti i prljavom vodom ili hranom koja ne prolazi toplotnu obradu ili je ista nedovoljna. .

KAKO SE MANIFESTUJE?

Period od ulaska u organizam pa do pojave prvih simptoma bolesti traje od 2-4 nedelje. Znaci bolesti su temperatura, bolovi u mišićima i zglobovima, mučnina i povraćanje te ponekad prolivv. Kada temperatura padne, koža i beonače postaju žute, mokraća tamnija, a stolica svjetlija. Jetra je povećana. Simptomi nestaju nakon 1 do 2 nedelje. Bolest nestaje spontano i nikad ne prelazi u hronični oblik.

LIJEČENJE

Sastoji se u snižavanju tjelesne temperature, održavanju ravnoteže elektrolita, mirovanju i dijetnoj prehrani. Kod težih oblika osoba se smješta u bolnicu.

PREVENCIJA

Pod osnovnu prevenciju spadaju osnovne mjere osobne higijene i higijene okoline – pranje ruku, ispravna voda i hrana..
Može se spriječiti i vakcinacijom i tako stečena zaštita je dugotrajna.

Hepatitis B

Hepatitis B je zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B. To je najčešći uzrok hronične virusne infekcije jetre širom svijeta. Pojavljuje se u cijelom svijetu, a najviše je ima u jugoistočnoj Aziji, Kini, tropskim predjelima Afrike, srednjoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Sredozemlju i Srednjem istoku.

Procjenjuje se da je u svijetu oko 200-300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B.

KAKO SE PRENOSI?

Hepatitis B u razvijenom se svijetu najčešće prenosi nezaštićenim polnim odnosom sa inficiranom osobom, zajedničkim korištenjem pribora za intravensko korištenje droga među uživaocima droga, prilikom određenih zahvata u nesterilnim uslovima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing), zajedničkim korištenjem brijača, četkica za zube itd. U nerazvijenim zemljama najčešće se prenosi vertikalnim putem – sa majke na dijete.

KAKO SE MANIFESTUJE?

Kod većine pacijenata nakon akutne faze bolesti, tijelo se samo izbori protiv virusa – u 90% slučajeva. No, u nešto manje od 10% slučajeva obrambeni sIistem nije u stanju pobijediti virus. Ako bolest potraje više od 6 mjeseci, naziva se hronični hepatitis. Klinički tok nakon toga zavisi od količine virusa u tijelu i jačini imuniteta pacijenta. Prvi simptomi hepatitisa B javljaju se nakon 6 nedelja do 4 mjeseca od ulaska virusa u organizam. Podrazumijevaju simptome slične gripi, bolove u zglobovima i premorenost. Gotovo trećina pacijenata nema nikakve simptome ili su vrlo blagi. Simptomi hroničnog hepatitisa B još su manje izraženi.

MEHANIZAM BOLESTI

Kod kronične infekcije hepatitisom B stalno se inficiraju nove ćelije. Inficirane ćelije odumiru i zamjenjuju ih nove. Ulazak leukocita u jetreno tkivo dokaz je upale. Leukociti odstranjuju inficirane ćelije, ali ne uspijevaju uništiti virus. Odumrle ćelije zamijeni vezivno tkivo. Kod uspješnog liječenja to se može barem djelomično razgraditi. Kod pacijenata sa hroničnim hepatitisom velika je opasnost od ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma.

LIJEČENJE

Terapija akutne bolesti je simptomatska – snižavanjem temperature, održavanjem ravnoteže elektrolita, mirovanjem, dijetnom prehranom. Kod težih slučajeva, pacijent se smješta u bolnicu. Terapija hroničnog oblika bolesti sprovodi se lijekovima koji zaustavljaju razmnožavanje virusa ili pojačavaju obrambene snage organizma.

PREVENCIJA

U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti medicinskim putem vrši se sterilizacija medicinskih instrumenata, kontinuirano se obavlja testiranje davalaca krvi i uzoraka krvi, tkiva i organa. Važna mjera su i akcije osvješćivanja javnosti – o upotrebi kondoma, pravilnom korištenju pribora za intravensko ubrizgavanja droga. Uspješan način je i vakcinacija. Sprovodi se u 3 doze (1 mjesec, nakon 6 mjeseci i nakon 12 mjeseci) te zaštita traje najmanje 3 godine (potrebno je uraditi titar antitijela kako bi se razmotrila dodatna doza nakon ovog perioda posle vakcinacije) .

Hepatitis C

Hepatitis C je zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa C. uzrokuje akutnu ili puno češće, hroničnu bolest jetre, pri čemu je izražena sklonost izazivanja perzistentne infekcije. Smatra se da je hronični hepatitis C jedan od najčešćih uzroka presađivanja jetre u odraslih, a na svjetskom nivoui i glavni uzrok nastanka hepatocelularnog karcinoma.

KAKO SE PRENOSI?

Hepatitis C najčešće se prenosi preko direktnog ili indirektnog kontakta s krvlju, vrlo često iniciranjem droga zajedničkim priborom. Rizik postoji i kod tetoviranja ili piercinga, otvorenih rana, korištenjem zajedničkih brijača ili četkica za zube. Pri polnom odnosu takođe je moguće prenošenje virusa hepatitisa C, no rjeđe nego kod hepatitisa B.Ukoliko nema kontaminacije krvlju, ne treba se bojati infekcije putem posuđa, čaša ili pribora za jelo.

KAKO SE MANIFESTUJE?

I kod hepatitisa C simptomi su vrlo oskudni pa većina pacijenata uopće ne primijeti infekciju. Spontana eliminacija virusa i izlječenje događa se u 15% slučajeva. U slučaju aktivne zaraze duže od 6 mjeseci, nastaje hronična infekcija. Ukoliko se pojave, simptomi mogu biti sljedeći: umor, smanjenje radne sposobnosti, bolovi pod desnim rebrenim lukom. Trajna prisutnost virusa uzrokuje kontinuiranu upalnu aktivnost u jetri, a stepen oštećenja je varijabilan.

MEHANIZAM BOLESTI

Kod hronične infekcije virus hepatitisa stalno inficira nove ćelije jetre. Bijela krvna zrnca doseljavaju se u tkivo jetre, kako bi uklonile inficirane i odumrle ćelje jetre. Odumrle ćelije zamjenjuju se tkivom ožiljka. U tom slučaju govorimo o fibrozi jetre, a kasnije i o cirozi. Ovakve su promjene nepovratne.

LIJEČENJE
Liječenje se sprovodi lijekovima koji sprečavaju umnožavanje virusa i jačaju obrambene snage organizma. Primjenjuju se DAA terapija (direktnoantivirusna terapija). Trajanje i uspješnost liječenja zavisi od genotipa virusa.

PREVENCIJA

Za hepatitis C još uvijek nema efikasne vakcine pa je potrebno pojačati primarnu prevenciju – primjenom mjera smanjenja rizika od infekcije – dosljedno testiranje krvi, krvnih preparata, tkiva i organa davaoca. Važna mjera je i podizanje svijesti opšte populacije o rizicima i načinima zaštite.Programi smanjenja štete koji podrazumijevaju razmjenu korištenog pšriroba za injektiranje sa novim šricevima i iglama.

Hepatitis D

Upala jetre uzrokovana akutnom ili hroničnom infekcijom virusom hepatitisa D (HDV), javlja se jedino kod nekih osoba koje su već zaražene hepatitisom B.

Geografska raširenost: Područja u kojima se najviše pojavljuje jesu Mediteran, Bliski istok, Pakistan, središnja i sjeverna Azija, Japan, Tajvan i dijelovi Afrike.
Epidemiologija: Otprilike 15 miliona osoba širom svijeta ima hroničnu koinfekciju hepatitisom B i D.

Prenos: Hepatitis D prenosi se kontaktom sa inficiranom krvlju, dok je prenos s majke na dijete rijedak.

Simptomi: Istovremena infekcija hepatitisom B i D može uzrokovati blagu, ali i jako tešku upalu, uključujući simptome koji se javljaju kod hepatitisa B.

Posljedice: Oporavak kod istovremene infekcije obično je potpun pa je razvoj hroničnog hepatitisa D jako rijedak (u manje od 5% slučajeva). U slučajevima tzv. „superinfekcije“ hepatitisom D na već postojeći hronični hepatitis B, bolest može naglo napredovati u 70-90% osoba te uzrokovati ubrzano oštećivanje jetre.

Liječenje: Iako primjena interferona može pomoći, trenutno ne postoji djelotvorna antivirusna terapija za hepatitis D.

Prevencija: Osobama koje nisu zaražene hepatitisom B i nisu vakcinisane, preporuča se vakcinacija protiv hepatitisa B. Kako biste smanjili vjerovatnost od izlaganja, izbjegavajte dijeljenje igala ili predmeta kao što su četkice za zube, grickalice za nokte ili žileti sa inficiranom osobom. Takođe izbjegavajte tetoviranje ili stavljanje piercinga u neovlaštenim salonima.

Hepatitis E

Upala jetre uzrokovana akutnom ili hroničnom infekcijom virusom hepatitisa E (HEV). Virus hepatitisa E ima 4 genotipa: 1, 2, 3 i 4. Genotipovi 1 i 2 nađeni su samo kod ljudi, a 3 i 4 u nekih životinjskih vrsta (domaće i divlje svinje te jeleni) no rijetko prelaze na ljude.

Geografska raširenost: Hepatitis E raširen je širom svijeta, ali je najčešći u istočnoj i južnoj Aziji. U zemljama u razvoju hepatitis E pojavljuje se endemski. Hepatitis E se u Evropi, donedavno smatrao samo uvezenom bolešću od koje su obolijevali putnici inficirani ttokom boravka u područjima poznatim kao hiperendemska za hepatitis E. Savremene spoznaje pokazuju da se pojavljuje širom svijeta, i u zemljama u razvoju i u razvijenim zemljama Evrope, Sjeverne Amerike te u Japanu.
Epidemiologija: HEV je danas globalno najčešći uzročnik akutnih virusnih hepatitisa, posebno u zemljama u razvoju. Prema procjeni SZO-a, oko 20 miliona osoba godišnje inficira se HEV-om, a u više od 3 miliona oboljelih razvije se akutna simptomatska bolest. Najčešći je kod mlađih odraslih osoba. Infekcije nisu uobičajene kod djece mlađe od 10 godina.

Prenos: Hepatitis E prenosi se kroz probavni sistem uglavnom konzumiranjem kontaminirane hrane i vode onečišćene fekalijama te direktnim fizičkim kontaktom sa inficiranom osobom. Naziva se još i „bolešću prljavih ruku“. Polni put prenosa nije dokazan. U Europi se HEV uglavnom prenosi konzumacijom inficiranog te nedovoljno termički obrađenog svinjskog mesa ili drugih svinjskih prerađevina (npr. svinjska jetrena pašteta i kobasice), mesa jelena te sirovih školjki iz kanalizacijom zagađene vode.

Simptomi: Većina infekcija hepatitisom E ima blagi klinički tijek i prolazi spontano. Infekcije bez simptoma do deset su puta češće od simptomatskih. Simptomatske infekcije virusom hepatitisa E najčešće su kod osoba dobi 15-40 godina. U simptomatskih bolesnika inkubacija je prosječno 40 dana (2 do 8 nedelja). Početni simptomi obično su nespecifični – malaksalost, gubitak apetita, bol u trbuhu, temperatura, mučnina i povraćanje. Nedelju dvije nakon pojave opštih simptoma može se razviti žutica uz tamnu mokraću i blijedu stolicu. Kod trudnica hepatitis E može biti vrlo teška bolest, s razvitkom akutnog fulminantnog hepatitisa i smrtnim ishodom u 10-30 % oboljelih trudnica u trećem tromjesečju trudnoće. Kod osoba koje su na imunosupresivnoj terapiji, kao što su osobe s presađenim organima, smrtnost je takođe visoka.

Posljedice: Simptomi akutne infekcije hepatitisom E kod većine osoba sami se povlače, ali infekcija može prijeći u hroničnu kod pacijenata s oslabljenim imunitetom te kod njih može dovesti do rizika od razvoja teške ciroze jetre.

Liječenje: Ne postoji specifični lijek za hepatitis E. Međutim, infekcija hepatitisom E obično prolazi za jednu do četiri nedelje i često se otkrije samo slučajno te hospitalizacija nije potrebna, osim u rijetkim slučajevima.

Prevencija: Možete smanjiti rizik od izlaganja upotrebom mjera lične higijene (važna je higijena ruku zbog izlučivanja virusa stolicom). Izbjegavajte konzumiranje vode iz potencijalno nesigurnih izvora (preporučuje se prokuvavanje vode za piće). Takođe, izbjegavajte konzumaciju sirovog ili nedovoljno termički obrađenog mesa, posebno svinjskog, divljači i školjki.