HIV i mentalno zdravlje - Montenegro HIV Foundation

Život sa hiv-om

HIV i mentalno zdravlje.

HIV i mentalno zdravlje

Imati HIV može biti izvor velikog stresa. HIV može uzdrmati vaš osjećaj blagostanja ili zakomplikovati postojeća stanja mentalnog zdravlja. Uz HIV i neke oportunističke infekcije takođe mogu uticati na vaš nervni sitem i mogu dovesti do promjena u vašem ponašanju.

Dobro mentalno zdravlje pomoći će vam da živite punim plućima i ključno je za uspješno
liječenje HIV -a.

HIV i depresija

Jedno od najčešćih stanja mentalnog zdravlja s kojim se ljudi s HIV -om suočavaju je depresija.

Koji su simptomi depresije?
Simptomi depresije koji mogu uticati na vaš svakodnevni život su:

• Uporna tuga,
• Anksioznost,
• Osjećaj "praznine",
• Osjećaj bespomoćnosti,
• Negativnost,
• Gubitak apetita, i
• Nezainteresovanost za interakciju s drugima.

Kako biste lakše upravljali svojim mentalnim zdravljem, važno je znati kada, kako i gdje možete dobiti pomoć. Ako vam je potrebna pomoć u pronalaženju liječenja obratite se svom ljekaru ili Centru za mentalno zdravlje,psihologu Crnogorske Fondacije za HIV, a takodje možete pokušati u sopstvenom aranžmanu naći psihoterapeuta koji će Vam pomoći.

Depresija se može liječiti

Psihijatri liječe probleme mentalnog zdravlja raznim terapijama, poput terapije razgovorom, i propisivanjem lijekova.

Psiholozi pomažu ljudima u suočavanju sa životnim izazovima i problemima mentalnog zdravlja pomoću terapija, poput terapije razgovorom. Psiholozi obično ne mogu propisati lijekove.

Terapeuti su savjetnici za mentalno zdravlje ili brak i porodicu. Pomažu ljudima da se nose sa životnim problemima i problemima mentalnog zdravlja.

Stigma i mentalno zdravlje

Kako se mogu nositi sa HIV stigmom i diskriminacijom? Saznajte o stigmi i diskriminaciji HIV -a i pogledajte priče ljudi koji su prevladali stigmu HIV -a.

„Osjećam se prljavim, kako je to meni moglo da se dogodi? Znam da sada neću moći da pronadjem ljubav svog zivota. Naći ću partnera kome neće da smeta moj HIV status koji će da me prihvati sa HIV-om pa makar i ne bio /bila moj tip. Moram da trpim i da snosim posledice zbog svog nekadašnjeg ponašanja“.

„Necu govoriti nikom osim sestri. Užasno se osjećam šta sam uradila svojoj porodici, moraju da izbjegavaju komšije i prijatelje, da se kriju jer ljudi već pričaju. Šta da kažem ćerki od brata, koja u meni vidi idola, kada poraste i sazna od drugih ljudi?“

„Bila sam u hitnoj pomoći, kada je ljekar saznao za moj HIV status, pogledao me sa gađenjem i pitao :“Kako si to dobila“i ostavio me u hodniku da čekam punih sat vremena, iako nije bilo nikoga, a bilo mi je loše. Vjerovatno je mislio da me kazni zbog mog „neprimjerenog ponašanja iz mladosti“, a ne zna, da je meni dovoljna kazna što moram da budem tako odbačena pa makar to niko ne pokazao, ja samu sebe odbacujem.“

„Bio sam kod zubara, sve je bilo u redu do trenutka kada sam rekao da stavi rukavice jer imam HIV. Odjednom nije bilo vode u mašini a i struja je nestala . Rekao mi je, na žalost da ne može danas da mi pomogne, a u narednim nedeljama je sve zakazano. I dan danas me muči taj zub, jer ne znam da li treba da kažem i da ne budem primljen i li da ne kažem. A šta ako mu prenesem HIV?!“

„Kako je to mogao da mi uradi ? Ja sjedim kući, podižem mu djecu, kućim od novaca koje on zaradi i planiram lijepi život sa njim kada se vrati sa broda. A on se tamo provodi sa raznim bjelosvjetskim lakim ženama i donese i HIV i svi planovi padnu u vodu?“

Sve su ovo kratke crtice iz života i razmišljanja osobe koja živi sa HIV-om u Crnoj Gori i ima ih i biće kao i u drugim zemljama svijeta. Kada osobe koje žive sa HIV-om, HIV dožive kao svaku drugu infekciju i bolest, kada prestanu da sebe krive, suoče se sa svojim „demonima“i počnu da istinski rade na sebi uz pomoć ljekara, psihoterapeuta, psihologa, i vrsnjačkih savjetnika shvatiće da su vrijedne života, uprkos HIV-u i da zaslužuju najbolje kao i svaki drugi čovjek na planeti.

Kada shvate da se ponekad moraju i žrtvovati tj. smognuti snage da uz pomoć i podršku drugih dobronamjernih osoba prijave diskriminaciju i podignute glave odgovore na stigmatizaciju društva, moći će da kažu da su uzeli život u svoje ruke i da učestvuju u borbi za sebe i svoje zdravlje. Najveći problem svih društava u svijetu kada su u pitanju stigma i diskriminacija počinje od lične stigmatizacije i odbacivanja samog sebe.

Zato je mnogo važno da osoba koja živi sa HIV-om i njihovi partneri i članovi porodice mogu da pronađu podršku i pomoć osoba koje su prijateljski naklonjene i koje razumiju taj problem. Zato postoje anonimne grupe podrške u okviru Fondacije link adresa (adresa/kontakt Fondacije), individualni rad sa psihologom i vršnjačkim savjetnikom (osobom koja živi sa HIV-om i na neki način je prevazišla svoj problem) koga mogu preporučiti ljekari sa Infektivne klinike ili ga same osobe mogu pronaći među brojnim senzibilisanim psihoterapeutima.