Suočavanje sa dijagnozom - Montenegro HIV Foundation

Život sa hiv-om

Suočavanje sa
dijagnozom.

Suočavanje sa novom dijagnozom

Testirali ste,dobili test ,reaktivan, pozitivan na HIV .... pozitivan...reaktivan ... šta sada? Saznanje da imate HIV može promijeniti vaš život, ali ne mora da kontroliše vaš svijet. Duboko udahnite i nastavite život uz promjene stila dosadašnjeg života kako bi imali dug i kvalitetan život uz dobro zdravlje.

HIV pozitivna dijagnoza znači da ste inficirani HIV-om. I dok se ne možete izliječiti od HIV-a, možete dobiti liječenje kako biste osigurali da virus ne može oštetiti vaš imuni sistem i, zauzvrat, učiniti vas ranjivim za širok spektar pratećih (oportunističkih) infekcija .

HIV-pozitivna dijagnoza ne znači da imate SIDU ili AIDS . AIDS je faza bolesti u kojoj je imuni sistem tijela „razoren“ a rizik od bolesti je visok. Ovo se najčešće dešava kada se bolest ne liječi, što dovodi do većeg rizika za pojavu različitih bolesti čiji brojni simptomi čine sindrom stečenog gubitka imuniteta, jednostavnije rečeno AIDS ili SIDA.

„Odjednom mi je pao mrak na oči“, „Osjećao sam se kao da me neko opalio čekićem po glavi ” – ove rečenice se često čuju kada pacijenti opisuju svoje prve reakcije kada saznaju da imaju HIV.

Pitanja bez trenutnog odgovora prolaze pacijentu kroz glavu: je li doktor siguran da je dijagnoza ispravna i ako je, što mi je dalje činiti, hoću li biti vidljivo deformisan, hoće li me boljeti, hoću li umrijeti, koliko vremena mi preostaje, što će se dogoditi s mojom porodicom?

Kad osobe saznaju za dijagnozu, najčešće su u velikom šoku i to im je najčešće prva rekacija.

Faze prilagođavanja

FAZE PRILAGOĐAVANJA- pokušava opisati niz reakcija koje slijede nakon otkrivanja dijagnoze.

1. FAZA je faza šoka, a pojavljuje se u nekom stepenu kod svih kriznih situacija, ali je najizraženija kada kriza dođe nepreviđeno.Šok je neočekivana reakcija koja se može opisati s tri krakteristike:

• zatečenost
• automatsko ponašanje
• osjećaj odvojenosti od situacije (kao da je osoba posmatrač u nekoj situaciji, kao da se to ne događa njemu).
Faza šoka može trajati kratko vremensko razdoblje, a može trajati i nekoliko nedelja.

2. FAZA u odgovoru na dijagnozu je – faza sudara (dodir s realnošću) – koja je okarakterisana misaonom smušenosti, dezorganizacijom i osjećajima gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja. Tokom ove faze ljudi se obično osjećaju preplavljeni realnošću i izgledaju kao da nisu u mogućnosti razumno razmišljati ili efektivno planirati s ciljem da riješe problem do kojeg je došlo da bi poboljšali svoju situaciju.

Pošto su reakcije preplavljenosti spoznajom intenzivno stresne, mnogi pacijenti počinju koristiti razne strategije izbjegavanja kako bi se suočili sa stresnom situacijom. Najčešće je to strategija negiranja ili odbijanja.

Stanje odbijanja ili negiranje obilježava 3. FAZU koju nazivamo faza povlačenja. U ovoj fazi pojedinci ili negiraju postojanje zdravstvenog problema ili njegov utjicaj na život. No ovakvo stanje stvari ne može dugo da traje i realnost je da bolest jednostavno ne odlazi, eventualne dodatne dijagnoze i pretrage potvrđuju prvobitnu dijagnozu, simptomi se pogoršavaju.Pacijenta stalno nešto podsjeća na dijagnozu, npr. ljudi oko njega podsjećaju ga da bolest postoji i da se trebaju napraviti neka prilagođavanja.

4. FAZA prilagođavanja na bolest je faza prihvatanja bolesti s novim režimom liječenja i ograničenja koji prate prilagođavanje stila života.

Strategije izbjegavanja

Kroz proces prilagođavanja osobe često koriste strategije izbjegavanja kako bi kontrolisale svoje emocionalne reakcije na stresne situacije, naročito kada vjeruju da ne mogu promijeniti datu situaciju. Ovaj pristup može biti koristan u određenim okvirima. Međutim pojačano izbjegavanje može ubrzo postati loša strategija za njihovu fizičku i psihlošku dobrobit. Na primjer, kada hospitalizovane osobe dobiju informaciju o svom stanju i mogućim budućim rizičnim faktorima, oni pojedinci koji koriste izbegavanje u prevelikoj mjeri dobijaju ili usvajaju manje informacija o svom stanju negoli oni koji koriste izbjegavanje u manjoj mjeri. Pacijenti često moraju odmah donijeti velike odluke o svom liječenju. Kako će donijeti odluku racionalno kada nisu uspjeli usvojiti (čuti) informaciju koju im je doktor dao? Ova faza otvara put realnosti dok pacijenti napreduju ka uspješnom prilagođavanju na svoju bolesti.

No, ne reaguju svi na isti način kada se suočavaju s krizom – većina reaguje šokom, neki su pak hladni i sabrani, drugi paralisani od silne anksioznosti ili čak histerični. Isto tako se većina ljudi osjeća bespomoćnima i preplavljenima nakon šoka, dok neki ne.

Nekad osobe nemaju nikakvih emocija: “Popušio sam cigaretu, popio kafu i vratio se nazad na posao”. Kod ljudi koji prvobitno ne odreaguju, emocije najčešće nastupe kasnije. Događa se da osoba odreaguje i emocionalnom otupljenošću, zbunenošću, osjećajem nestvarnosti: “Vani je padala kiša, a ja sam se osjećao potpuno uništeno i izolovano”, “Osjećao sam se potpuno sam, a tlo pod mojim nogama se treslo”.

Reakcije na HIV-pozitivan nalaz nerijetko su tuga, bespomoćnost, strah, strah od smrti, bijes: „Cijeli moj život je uništen. Život mi se pretvorio u mrak. Bio sam ljut i mislio sam, neću se ubiti jer su to očekivanja drugih, a ja ih ne želim ispuniti – ja nisam smeće. I neću umrijeti od HIV-a! Osjećam se tako bespomoćno – moj posao, partner, sve će nestati. Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku prošla mi je misao da se ubijem. Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu. Ja sam roba s greškom. Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi. Bit će i teško da nađem partnera. Nanjeti ću bol svojoj porodici, bit će im teško nositi se s mojom bolešću, upropastit ću im život. Još ću kratko živjeti. Za mene nema budućnosti. Moj život je gotov.”

Možda začuđujuće, no ponekad je osoba koja dolazi po HIV-pozitivan nalaz pripremljena na njega i dolazi samo po potvrdu svojih sumnji: “Bio sam prilično siguran da sam HIV-pozitivan, tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda. Dok sam čekao rezultat testa, shvatio sam da sam HIV- pozitivan. Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to je danas svakodnevnica“.

Ljekari i zdrvstveni saradnici koji rade u Savjetovalištima za HIV mogu vam pomoći u prolasku kroz rane faze vaše dijagnoze. Ako imate izabranog ljekara/ku koji je upoznat sa liječenjem HIV infekcije, od nje/ga možete možete dobiti savjet uz upućivanje na razne druge dijagnostičke procedure kao i prema doktoru za infektivne bolesti koji se bavi vašim liječenjem.