Ponekad razmišljam o danima koji su za nama i o onima koji će doći. Mnogo toga sam naučila.
I dok on gleda negdje u daljinu. Dok je zamišljen. Čitam mu misli. Često zaronim u te oči koje dobro znam. Svaki pokret mu poznajem. Možda bi mi nekad i nešto htio reći ali… Kao da se odnekud stvori taj zid koji još uvijek nijesam uspjela da smrvim na komade. Ali ne odustajem. I neću odustati. Zna da sam mu podrška. Siguran je u to.
Ali… Ponekad mu se javi sumnja. Rado bi to sakrio od mene. Ali svaki uzdah mu dobro znam. Osjećam da nas je različitost još više povezala. Ponekad mi se čini da je stvorila u nama nešto veliko. Nešto lijepo. A to je ljubav koja je pobijedila i još uvijek pobjeđuje. Jer je on moje sunce u sivilu.
Sunčica – podrška
