FAZE PRILAGOĐAVANJA – pokušava opisati niz reakcija koje slijede nakon otkrivanja dijagnoze.
1. FAZA je faza šoka, a pojavljuje se u nekom stepenu kod svih kriznih situacija, ali je najizraženija kada kriza dođe nepreviđeno.Šok je neočekivana reakcija koja se može opisati s tri krakteristike:
• zatečenost
• automatsko ponašanje
• osjećaj odvojenosti od situacije (kao da je osoba posmatrač u nekoj situaciji, kao da se to ne događa njemu).
Faza šoka može trajati kratko vremensko razdoblje, a može trajati i nekoliko nedelja.
2. FAZA u odgovoru na dijagnozu je – faza sudara (dodir s realnošću) – koja je okarakterisana misaonom smušenosti, dezorganizacijom i osjećajima gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja. Tokom ove faze ljudi se obično osjećaju preplavljeni realnošću i izgledaju kao da nisu u mogućnosti razumno razmišljati ili efektivno planirati s ciljem da riješe problem do kojeg je došlo da bi poboljšali svoju situaciju.
Pošto su reakcije preplavljenosti spoznajom intenzivno stresne, mnogi pacijenti počinju koristiti razne strategije izbjegavanja kako bi se suočili sa stresnom situacijom. Najčešće je to strategija negiranja ili odbijanja.
Stanje odbijanja ili negiranje obilježava 3. FAZU koju nazivamo faza povlačenja. U ovoj fazi pojedinci ili negiraju postojanje zdravstvenog problema ili njegov utjicaj na život. No ovakvo stanje stvari ne može dugo da traje i realnost je da bolest jednostavno ne odlazi, eventualne dodatne dijagnoze i pretrage potvrđuju prvobitnu dijagnozu, simptomi se pogoršavaju.Pacijenta stalno nešto podsjeća na dijagnozu, npr. ljudi oko njega podsjećaju ga da bolest postoji i da se trebaju napraviti neka prilagođavanja.
4. FAZA prilagođavanja na bolest je faza prihvatanja bolesti s novim režimom liječenja i ograničenja koji prate prilagođavanje stila života.
